Vlada velika zbrka po ovom pitanju. U unutrašnjosti Hrvatske marunom se često naziva svaki krupni kesten, bez obzira na ostale osobine. U Francuskoj se marunom smatra kesten kojem se episperma (unutrašnja ovojnica) ne uvlači u jezgru, a plod nije podijeljen na dvije ili čak više jezgri. Odnosno podijeljenost je manja od 12%.
Prevladava, međutim, talijansko poimanje maruna gdje se marun definira kao kesten izvrsne kvalitete i sljedećih osobina:
- Plod je gotovo pravokutnog oblika, kore crveno-smeđe boje, sjajne površine s naglašenim i uzdignutim tamnim prugama i malom pravokutnom petom (hilusom).
- Podijeljenost jezgre je manja od 2%, slatkastog je okusa i karakteristične ugodne arome.
- Lako se ljušti, a unutrašnja se ovojnica lako odvaja od jezgre.
- Prašnici maruna su sterilini, stabla su osjetljiva na bolesti, a prinos je nizak.
- Dozrijeva sredinom listopada, veličine od 12 do 16g.
Marun je najvjerojatnije donesen na Apeninski poluotok morskim putem iz Male Azije još u doba Rima. Argument u prilog toj tvrdnji je da na Balkanskom poluotoku izvorno nema maruna, ali oni postoje u Turskoj.
Uzgajamo sljedeće kultivare između kojih postoje vrlo male ili nikakve razlike:
- Marrone di Castel del Rio
- Marrone di Chiusa Pesio
- De Coppi
- Lovranski marun
- Marrone Buono di Marradi