Vlada velika zbrka po ovom pitanju. U unutrašnjosti Hrvatske marunom se često naziva svaki krupni kesten, bez obzira na ostale osobine. U Francuskoj se marunom smatra kesten kojem se episperma (unutrašnja ovojnica) ne uvlači u jezgru, a plod nije podijeljen na dvije ili čak više jezgri. Odnosno podijeljenost je manja od 12%.

Prevladava, međutim, talijansko poimanje maruna gdje se marun definira kao kesten izvrsne kvalitete i sljedećih osobina:

  • Plod je gotovo pravokutnog oblika, kore crveno-smeđe boje, sjajne površine s naglašenim i uzdignutim tamnim prugama i malom pravokutnom petom (hilusom).
  • Podijeljenost jezgre je manja od 2%, slatkastog je okusa i karakteristične ugodne arome.
  • Lako se ljušti, a unutrašnja se ovojnica lako odvaja od jezgre.
  • Prašnici maruna su sterilini, stabla su osjetljiva na bolesti, a prinos je nizak.
  • Dozrijeva sredinom listopada, veličine od 12 do 16g.

Marun je najvjerojatnije donesen na Apeninski poluotok morskim putem iz Male Azije još u doba Rima. Argument u prilog toj tvrdnji je da na Balkanskom poluotoku izvorno nema maruna, ali oni postoje u Turskoj.

Uzgajamo sljedeće kultivare između kojih postoje vrlo male ili nikakve razlike:

  • Marrone di Castel del Rio
  • Marrone di Chiusa Pesio
  • De Coppi
  • Lovranski marun
  • Marrone Buono di Marradi