Unutar svake vrste kestena postoji cijeli niz kultivara specifičnih osobina. U kestene (Castanea) ubrajamo i više patuljastih stabala i grmova kao Seguinii, Henryi, Pumila, itd., čiji plod je sitan kesten, ali ovdje ćemo se kratko zadržati samo na četiri najvažnije vrste.
Europski kesten (Castanea sativa Mill.)
Vrsta koju poznajemo u našim krajevima. Rasprostranjena je u svim mediteranskim zemljama, manje istočno i sjeverno od Mediterana. U tu vrstu se, ispravno, ili možda pogrešno, ubrajaju i maruni. Ako bismo trebali istaknuti zajedničku osobinu svih europskih kestena bila bi to mekoća ploda, a često i dobar okus.
Stablo može narasti i više od 30m. Osjetljivo je na ‘rak kore’ i ‘bolest crnog korijena’ (phytophthora)
Kineski kesten (Castanea Molissima Blume)
Uzgaja se u Kini od davnih vremena Ova vrsta je daleko najraznovrsnija u genetskom smislu i prilagodljiva je različitim klimatskim uvjetima. Odlikuje se vrlo glatkom jezgrom. U usporedbi s ostalima, vrlo je plitko izbrazdana, uglavnom bez šupljina i izrazito se lako ljušti. Vrsta je visoko otporna na rak kestenove kore (cryphonectria parasitica), gljivično oboljenje, koje je danas rašireno cijelim planetom, s izuzekom nekoliko izoliranih područja gdje se nije uspjelo proširiti. Stablo naraste do oko 12 metara. Plod i pupovi su djelomično pokriveni sitnim dlačicama. Plod je dobre kvalitete i tvrđi od europskog.
Japanski kesten (Castanea Crenata Sieb. Et Zucc.)
Uzgaja se najmanje 2000 godina. Ova vrsta uspijeva u klimi koju karakteriziraju vlažna ljeta i blage zime pa je osjetljiv na ljetne suše i ne podnosi dobro hladne zime. Stablo je najmanje od četiri glavne vrste. Narastu 8 do 10 metara i visokog su prinosa. Njegov plod je najkrupniji, i više od 30 grama, rano dozrijeva, teško se ljušti i uglavnom je neizraženog okusa. Otpornost na rak kore je dobra. Rano dolazi u rod. Kod nas se ne uzgaja.
Američki kesten (Castanea dentata Borkhausen – Marshall)
Stablo američkog kestena je najveće, a njegov plod mali (5g) ali vrlo ukusan. Neotporan je na rak kore. Kod nas se ne uzgaja.
Kesten je u američkoj povijesti bio važan građevni materijal. Naročito u istočnom dijelu SAD-a. Pojavom raka kore, u drugoj polovici 20. stoljeća, šume američkog kestena uglavnom su propale. Postoji program restauracije šuma koji se oslanja na višestruko miješanje američkog kestena s kineskim, a u nastojanju da se dobije američki fenotip s kineskom otpornošću na rak kore.
Euro-japanski hibridi
Kao što je vidljivo iz prethodnih kratkih opisa, pojedine vrste kestena različitih su svojstva. Neka su poželjna, neka su nepoželjna, a razne vrste se s bolestima nose manje ili više uspješno. Svojedobno je u Europi, poglavito Francuskoj, velik problem bila bolest korijena (Phytophthora cambivora, ink disease) Primijećeno je da ju križanci europskih kultivara i japanskih sjemenjaka podnose mnogo bolje. Istovremeno, neki križanci su donosili bitno krupniji plod od europskih kestena, poneki su imali bolji okus od japanskih, a i bolje su se ljuštili. Tako je, u početku slučajno, a kasnije namjerno, stvoren cijeli niz euro-japanskih hibrida koji danas prevladavaju u modernom europskom i američkom uzgoju. Miješanjem raznih vrsti kestena i dandanas ciljano kreiramo nove kultivare, ne bismo li dobili biljke poželjnijih osobina.
Uzgajamo sljedeće euro-japanske kultivare:
Bouche de Betizac
Ovaj kultivar neplodnih prašnika je stvoren 1962. Finoćom okusa podsjeća na marun, ali je krupniji. Većina plodova teži od 15 do 20g. Dobro se ljušti. Podijeljenost jezgre je manja od 12%. Otporan je na nametnika osu šiškaricu. Stablo visine 10 do 15 metara u lipnju stvara muške cvjetove koji se ne otvaraju pa se pelud ne može koristiti. U plod dolazi vrlo mlad i rađa obilno. Dozrijeva već sredinom rujna.
Maraval
Stablo Maravala u lipnju stvara obilne prašnike koji u bijelim slapovima vise s grana. Po ljepoti u vrijeme cvata niti jedna druga sorta mu nije ravna. Plod nježnog okusa je vrlo krupan. Većina teži 16 do 22 g. Dozrijeva krajem rujna.
Marsol
Plodove Marsola i Maravala je teško razlikovati. Oblikom, bojom, veličinom i okusom vrlo su slični, a i dozrijevaju otprilike u isto vrijeme. Kultivar je među najneotpornijima na osu šiškaricu, a dobro podnosi phytophthoru. Stablo snažnog rasta i rijetke krošnje rado se koristi kao podloga drugim kultivarima.
Precoce Migoule
Ovaj kultivar nježnog okusa dozrijeva u drugoj polovici rujna. Plod je svjetlo smeđe boje, veličina mu se kreće u velikom rasponu, većinom od 13 do 20g. Podijeljenost jezgre je veća od 12%.
Marigoule
Stablo snažnog rasta nakon četiri do pet godina donosi krupan plod 15 do 20g izduženog eliptičnog oblika i dobrog okusa. Dozrijeva krajem rujna. Podijeljenost ploda manja od 5%.